Intervju tjedna: Prof.dr.sc. Ljubica Ranogajec

Poticaji u prosjeku čine oko 30 % prihoda hrvatskih poljoprivrednika

Agrovijesti
Ljubica Ranogajec Fotografija: Goran Stanzl/PIXSELL
Koliko su danas hrvatski poljoprivrednici educirani za izradu kalkulacija proizvodnje, jesu li konkurentni sa proizvođačima u EU, te koliki udjel potpore čine u ukupnom prihodu prosječnog OPG-a u Hrvatskoj u intervju tjedna nam je otkrila prof. dr. sc. Ljubica Ranogajec, sa Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku koja se među ostalim bavi temama kontrolinga i održive kalkulacije u poljoprivrednom sektoru.

Koji su glavni elementi u vođenju ekonomike poslovanja OPG-a? Jesu li oni danas dovoljno osposobljeni da sami vode svoje knjige i da li postoje neki seminari ili edukacije koju provodi npr. Savjetodavna služba za njihovu edukaciju na ovo temu?

Elementi ekonomike poljoprivredne proizvodnje su prirodni uvjeti (zemljište, klima, voda i dr.) i ekonomski (rad, kapital, cijene i poduzetništvo). Kombinacijom inputa navedenih elemenata u procesu proizvodnje nastaju outputi odnosno gotovi proizvodi ili usluge. Ekonomski uspjeh proizvodnje izražava se pokazateljima ekonomičnosti, proizvodnosti i rentabilnosti proizvodnje. Racionalno korištenje svih elemenata proizvodnje je jedan od važnih uvjeta ekonomičnosti poljoprivredne proizvodnje. Posebno je važna analiza rentabilnosti proizvodnje, analiza troškova i cijene koštanja, analiza tržišta i analiza bruto marže. Svaka od ovih analiza je u funkciji produktivnosti, ekonomičnosti, rentabilnosti i ekološke održivosti, kao ključnih principa poslovanja u modernoj ekonomiji.

 Naši poljoprivredni proizvođači imaju znatno više tehnološkog nego ekonomskog znanja. Unatoč brojnim edukacijama koje organiziraju brojne institucije na čelu sa Savjetodavnom službom, poznavanje ekonomike i računovodstva ostaje slaba karika poljoprivrednih proizvođača. Različiti portali i informatičke kuće nude alate za praćenje poljoprivredne proizvodnje, no svi daju naglasak na tehnologiju. Stoga se sveobuhvatna ekonomska analiza proizvodnje svede uglavnom na individualnu procjenu svakog proizvođača.

Kako se radi kalkulacija proizvodnje u Hrvatskoj, postoji li neka jedinstvena formula i da li se može napraviti kalkulacija isplativosti za pojedine proizvodnje?

Kalkulacija je računski postupak izračuna cijena, a posebno cijene proizvodnje ili cijene koštanja koja je za svakog proizvođača najvažnija. No, mali je broj proizvođača koji sastavljaju kalkulacije budući da one nisu dio obveznog računovodstva. Osim izračuna cijena, kalkulacije su izvrstan alat pri donošenju kratkoročnih odluka o strukturi i opsegu proizvodnje, određivanju optimalnog vijeka i najpovoljnijeg obujma korištenja tehničkih sredstava, te ocjenjivanju veličine i ekonomske opravdanosti trajnih ulaganja.

Elementi potrebni za izradu kalkulacije su: tehnološki pokazatelji (tehnološka karta), utrošci inputa i količine outputa te cijene inputa i outputa.

Možete li nam napraviti jednostavnu kalkulaciju za proizvodnju npr. na 1 ha pšenice, kukuruza, uljarica, voća (jabuke), bobičastog voća (malina, jagoda)?

Na stranicama Savjetodavne službe nalazi se Katalog kalkulacija poljoprivredne proizvodnje koji daje jasne smjernice za evidentiranje svih aktivnosti i analizu učinkovitosti na jednostavan način.

Radi se o kalkulacijama na temelju varijabilnih (promjenjivih) troškova. Sačinjeni su modeli za sve važnije linije biljne i stočarske proizvodnje.

Ljubica Ranogajec
Koje su proizvodnje isplativije i koliko je primjerice potrebno imati hektara neke proizvodnje da bi se ostvario određeni financijski efekt odnosno profit?

Teško i nezahvalno je reći koje su proizvodnje isplativije. Svaka proizvodnja može biti isplativa ukoliko se uvažavaju agrotehničke mjere i upravlja troškovima na temelju osnova ekonomske struke. No uvijek se dohodovnije tzv. radno intenzivne kulture odnosno proizvodnje koje traže više rada ljudi i strojeva kao na primjer proizvodnja povrća, duhana, šećerne repe i sl. Zatim prerada proizvoda (osim industrijskih kultura) do barem prvog stupnja finalizacije donosi veću dobit od prodaje samo primarnih proizvoda.

Veličina obradive površine nije uvjet uspješnosti gospodarstva. I mala gospodarstva mogu biti samodostatna ukoliko imaju raznovrsnu radno intenzivnu proizvodnju.

Smatrate li da su zadruge ili proizvođačke organizacije bolji način i financijski isplativiji za male proizvođače?

Zadruge ili proizvođačke organizacije su sigurno dobar način za uspješniju proizvodnju koja se realizira uz znatno niže troškove, bolju poziciju na tržištu te veći stupanj iskorištenja kapaciteta. Po pitanju povlačenja sredstava od EU svakako su u povoljnijoj poziciji od individualnih proizvođača.

U kojoj mjeri je važno da jedan prosječan OPG ima zaposlenog agronoma ili da se djeca starijih poljoprivrednika educiraju i budu stručniji kako bi i tako postigli konkurentnosti?

Do prije par godina poljoprivrednom se proizvodnjom moga baviti svatko, što nije dobro. Suvremena se poljoprivredna proizvodnja temelji na primjeni kako agrotehničkih tako i ekonomskih spoznaja tako da je važno imati agronoma zaposlenog na gospodarstvu. Ukoliko to nije moguće potrebno je educirati se kroz radionice koje organizira Savjetodavna služba po županijama, Centri za poduzetništvo, pojedini Lag-ovi ili županije u okviru Upravnih odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj kao i mnogi drugi.

Koliko je danas hrvatski OPG s prosječnih oko 5 ha zemlje i količini poticaja koje prima konkurentan u odnos na druge EU proizvođače?

OPG-a u Hrvatskoj nisu konkurentna onim u EU zbog visoke cijene inputa, nižih prinosa i niskog stupnja iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Zatim, nedostaju nam skladišni i preradbeni kapaciteti za pojedine proizvode. Neorganizirano tržište i praksa neplaćanja otežavaju proizvodnju. Otkupne cijene su često u visini cijene koštanja što ne ostavlja prostora za profitabilnost.

Koliki udio u dohotku naših OPG čine potpore (po nekim karakterističnim proizvodnjama)?

Sustav potpora u Hrvatskoj u potpunosti je usklađen s onim u EU. Osnovna plaćanja po poljoprivrednoj površini iznose 169 €/ha, zatim ostvaruju prava na plaćanja iz nacionalne rezerve i plaćanja iz posebne nacionalne rezerve za razminirano zemljište, plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš „zeleno plaćanje“, preraspodijeljena plaćanja, proizvodno vezana potpora (za mliječne krave, tov goveda, krave dojilje, ovce i koze, povrće, voće, šećernu repu, te za krmne proteinske usjeve), plaćanja za mlade poljoprivrednike i program za male poljoprivrednike. Zbog složenosti strukture potpora i načina obračuna, iznos se mijenja iz godine u godinu. Na našim OPG-ima potpore čine između 10 i 50 %, a u prosjeku iznose oko 30 % prihoda po liniji proizvodnje. Najveće se potpore ostvaruju u stočarskoj proizvodnji.

 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje