Opasno upozorenje

Tko će nas hraniti – dug put do suvereniteta hrane

Agrovijesti
Glad, vilica Fotografija: Pixabay
Industrijski lanac hrane koristi najmanje 75% poljoprivrednog zemljšta širom svijeta i većinu poljoprivrednih fosilnih goriva i resursa slatkovodne vode, da nahrani jedva 30% svjetske populacije. Nasuprot tome, više od 500 milijuna seoskih farmi širom svijeta koristi manje od 25% zemlje i gotovo da nema fosilnih goriva ili kemikalija da bi hranili 70% čovječanstva.

Industrijski lanac hrane koristi najmanje 75% poljoprivrednog zemljšta širom svijeta kako bi nahranio jedva 30% svjetske populacije. Nasuprot tome, više od 500 milijuna seoskih farmi širom svijeta koristi manje od 25% zemlje kako bi hranili 70% čovječanstva

Vremena ponestaje ako svijet uistinu namjerava smanjiti emisiju plinova  koji proizvode efekt staklenika u mjeri koja bi osigurala temperaturni rast manji od 1,5 stupnja C do 2100. godine, što je cilj koji je postavljen Klimatskim sporazumom u Parizu.

Prošle godine, na dvije neovisne konferencije razmatrala su se različita rješenja problema. Sredinom listopada, Komitet UN za svjetsku sigurnost hrane, održao je svoj godišnji sastanak u Rimu, alarmirajući da se broj gladnih ljudi na planeti povećao za 40 milijuna u proteklih godinu dana, uglavnom zbog direktnih i indirektnih utjecaja klimatskih promjena.

U međuvremenu, godišnja Konvencija UN o klimatskim promjenama – COP23 održala se u Bonu, a prioritet na agendi bila je potreba za smanjenjem emisije plinova koji izazivaju efekt staklenikae.

Sigurnost hrane ili klimatska sigurnost?

Dakle, ono što su delegati u Rimu smatrali za problem je sigurnost hrane, dok su delegati u Bonu ipak smatrali da je problem klimatska sigurnost.

Rješenje za suverenost hrane i klimatske sigurnosti je da se demontira globalni industrijski agro-prehrambeni sustav (industrijski lanac hrane) i da država da više prostora već rastućoj i otpornoj ”seoskoj mreži hrane”, međusobno povezanoj mreži malih farmera, stočara, lovaca i sakupljača, ribara i urbanih proizvođača koji, kako istraživanja pokazuju, hrane veći dio populacije.

Tko će nas hraniti?

U izveštaju Tko će nas hraniti? (Who Will Feed Us?) koji je dostavljen tvorcima politike u Rimu i Bonu, Akcijska grupa za Eroziju, Tehnologiju i Koncentraciju je dala izvorne podatke o značaju seoskih sustava hrane i stvarnih ekonomskih, ekoloških i društvenih troškova industrijske poljoprivrede.

Naime, industrijski lanac hrane koristi najmanje 75% poljoprivrednog zemljšta širom svijeta i većinu poljoprivrednih fosilnih goriva i resursa slatkovodne vode, da nahrani jedva 30% svjetske populacije. Nasuprot tome, više od 500 milijuna seoskih farmi širom svijeta koristi manje od 25% zemlje i gotovo da nema fosilnih goriva ili kemikalija da bi hranili 70% čovječanstva.

Međutim, “seoska poljoprivreda kao osnovni način opskrbe” nije konačno rješenje. To znači da bi se poljoprivreda, zbog klimatskih promjena, morala prilagoditi uvjetima uzgajanja koje svijetu nisu poznata već tri milijuna godina.

Nema razloga biti optimističan u vezi sa predstojećim problemima. Moramo smanjiti otpad i usmjeriti naše financijske resurse na jačanje seoske mreže hrane, razmišljati o klimatskim promjenama i osigurati suverenost hrane.

Kompletan izvještaj Who Will Feed Us? možete pogledati OVDJE.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje