Tjedni komentar

Zakon sadrži brojne i preteške obveze koje će imati negativne učinke na strukturu naših OPG-a

Agrovijesti
Mladi poljoprivrednici Fotografija: Thinkstock
Saborski zastupnik Mosta i predsjednik Odbora za poljoprivredu Sabora RH Tomislav Panenić u tjednom komentaru objašnjava što nije dobro u novom zakonu o OPG-ima i koje su zamke svih zakonskih rješenja u poljoprivredi.

Dok je ulazak Hrvatske u EU bio slavljen kao prilika za otvaranje novih tržišta i stvaranje jednog stabilnog gospodarskog okruženja, nitko nije dovoljno sagledao nedovoljnu spremnost naših malih poljoprivrednih gospodarstava u novim okolnostima. Hrvatski seljaci sa svojim radom i tehnologijom nisu dostatno konkurentni svojim europskim kolegama te se nisu uspjeli uklopiti na vrlo zahtjevno i konkurentno europsko tržište poljoprivrednih proizvoda.

Problemi su rasli, a seljacima je samo ostajala nada da će se dolaskom neke nove Vlade pojaviti neki novi ministar ili ministrica koji ne samo da će govoriti ono što žele čuti već da će i poduzeti mjere koje će pomoći održivosti poljoprivredne proizvodnje na desecima tisuća malih poljoprivrednih gospodarstava. Danas je oko 160 tisuća OPG-a s tendencijom njihovog stalnog pada.

Sadašnji ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić, najavio je cijeli set zakona koji će smanjiti brojne administrativne prepreke OPG-ima, dati im prednost u raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem, pojednostaviti pristup fondovima bespovratnih sredstava, ojačati njihovu snagu na tržištu i puno toga što ih muči.

Kao predsjednik Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora smatram da proklamirani smjer na papiru zvuči lijepo, ali nema odlučnosti niti brzine promjena. Pravilnik o inspekcijskom nadzoru i kontroli usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima, premijer Andrej Plenković kancelarski je izmijenio u bitnom dijelu i otupio njegov značaj. A i svi ostali Zakoni dolaze presporo.

Zakon o OPG-ima i Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi su tek sada pred usvajanjem, a u završnoj fazi pripreme je Zakon o hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Svi navedeni zakoni su sadržajno značajno različiti od onoga što su mali poljoprivredni proizvođači predlagali i očekivali, te ne nude nadu da će oni pomoći da se ljudi zadrže na selu. A svaki od njih nameće brojne nove obveze i troškove što čini težim i trenutno težak položaj poljoprivrednih gospodarstava.

Ulaskom Zakona o OPG-ima u saborsku proceduru otvorila se burna rasprava o njegovim brojnim odredbama na koje je upozorio Most nezavisnih lista, a sve su glasnije i brojne udruge poljoprivrednih proizvođača. Unatoč najavljenoj namjeri Ministarstva poljoprivrede da će se njime OPG-ima unaprijediti i povećati konkurentnost te ojača njihova društvena, socijalna, gospodarska i ekološka uloga, ovim nedorađenim prijedlogom zakona uvode se nove birokratske prepreke i financijske obveze.

U idealnim uvjetima svako kućanstvo bi danas trebalo imati svoje legalizirane stambene i gospodarske objekte, ali stvarnost je da zbog dugogodišnje gospodarske krize brojni u tome nisu uspjeli te postavljanje tog uvjeta pred obiteljska poljoprivredna gospodarstva znači nove značajne troškove. rješavanje imovinskih problema s kojima se susreću za brojne je OPG-ove veliki izazov jer neki sporovi u našem pravosuđu traju i desetljećima. Trebaju li se ovi problemi rješavati ili uvjetovati Zakonom o OPG-ima? Zasigurno ne.

Prijedlog obveznog uvođenja naziva OPG-a uz ime i prezime će omogućiti da pojedina OPG-a stave naziv koji im donosi određenu dodatnu prepoznatljivost, ali za većinu će značiti izmjenu njihovih dokumenata, pečata i druge troškove.

Neke odredbe duboko zadiru u obiteljske odnose. Zašto neki član kućanstva koji ima neki drugi izvor prihoda, a nekim resursom u svom vlasništvu (zemljište, stroj i sl.) ili povremeno svojim radom pomaže nositelju OPG-a, treba solidarno odgovarati za sve nastale obveze? Ili zašto sprječavati člana OPG-a koji je otac, majka ili neki rođak da bude član jednog OPG-a u kućanstvu u kojem živi, da zemljište u svom vlasništvu razdijeli na više svoje djece ili rođaka koji svako ponaosob ima svoj OPG?

Jesu li svi OPG-ovi koje su osnovali vlasnici, suvlasnici ili članovi uprava poduzeća i obrta koji imaju upisanu poljoprivrednu djelatnost neprihvatljivi i smatraju se umjetno stvorenima? Što će biti sa zadrugama koje su osnovali OPG-i te u njih unijeli dio svoje imovine?Slažemo se da treba trajno sprječavati zlouporabe, ali ne moraju zato stradati i oni koji su imali dobru namjeru da održe obiteljsko gospodarstvo i ulažu svoja sredstva koja se teško i sporo vraćaju. S druge strane otvoreno se omogućava strancu koji ima prebivalište u zemljama EU da kod nas otvori OPG.“

Zakon donosi i nove novčane kazne njegovo kršenje. Iznos od najmanje 1.500, a najviše 15.000 kuna može značiti i kraj za puno njih koji su već i sada na rubu ako ne ispune sva očekivanja zakonodavca. Postavio bih pitanje gdje su nestale priče o mogućnosti da se prvo izda upozorenje i ostavi primjeren rok za ispravak nepravilnosti? Mnogi bi mogli imati preskupe table na svojim kućama.

Unatoč tome što je poseban Zakon o OPG-ima bio željeno očekivan, što omogućava široj obitelji da pomaže OPG-u u sezonskim radovima i sprječava ovrhu nad nužnom imovinom i sredstvima smatram da Zakon u sebi sadrži i brojne preteške obveze koje će imati negativne učinke na strukturu naših OPG-a.

Saborski zastupnik Mosta i predsjednik saborskog Odbora za poljoprivredu Tomislav Panenić

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Prijavi se ovdje